Glas za životinje
	Kazalo brošure o Zakladi Gabriele Za uvod Božanski dah struji i kroz prirodu i životinje Tradicija ne opravdava okrutnost Materijalizam ide prema kraju Životinje trebaju životni prostor Nastanak modernog "kultiviranog krajolika" Miroljubiva zemljoradnja Jedinstvo života Ljudi i životinje opet postaju prijatelji Zakoni vječnog Stvoritelja protive se hotimičnom lovu i progonu životinja Kraljevstvo mira postaje vidljivo Kako možete pomoći?
	Životinjske priče sa Milosrdne zemlje
	Najnovije vijesti sa Zemlje mira
	Radost za životinje
	Daljnja literatura i linkovi
	Download brošura i letaka
	Sakupljanje potpisa za zaštitu životinja i protiv lova
	Kontakt, narudžbe
	Kako možete pomoći?
	Akcija »Već i 1,- kuna pomaže!«
	Mi želimo imati kuma
	Pismo lovcima
	Impressum

Nije nevažno ispitati korijene svjetonazora neizrecivog podcjenjivanja životinja i imenovati današnje nositelje te ideologije. Tek će tada biti moguće raskrinkati tradiciju koja je postala etičkim nadomjeskom i osloboditi se te nadopune etike. Na temelju biblijsko-crkvenog omalovažavanja životinja, posljednjih smo stoljeća potisnuli sve glasove zapadne duhovne povijesti koji su zvučali drugačije: na primjer opomene Pitagore (oko 570 – 497/496 pr.Kr) jednog od utemeljitelja grčke filozofije, koji je opominjao svoje suvremenike da ne ubijaju lijepi cvijet ili nevinu životinju. Ili upozorenja grčkog filozofa Plutarcha (50 – 125) koji se borio protiv okrutnosti prema životinjama kao i protiv uživanja njihovog mesa. Slično se očitovao i čuveni rimski konzul Cato (234 – 149 pr.Kr.): «Nitko se ne smije sa živim životinjama ophoditi kao s oruđem.». Niz čuvenih pjesnika i mislilaca, koji su se izjašnjavali protiv barbarstva kakvo mi danas držimo posve normalnim, može se po volji nastaviti sve do nobelovaca kao što su Albert Einstein i Albert Schweitzer. Osobito se je jasno izrazio zapadnjački univerzalni genije Leonardo da Vinci (1452 – 1519): «Doći će vrijeme kada će se jedenje životinja isto tako osuđivati, kao što mi danas osuđujemo jedenje sebi sličnih, ljudožderstvo.»

Da će to vrijeme doći, proizlazi već iz uvodno odabrane vizije proroka Izaije o mirnom suživotu ljudi i životinja. Kada će ta vizija «jedne nove zemlje i jednog novog neba» postati stvarnost uskraćeno je našem znanju. Apokaliptički događaji najavljeni su kao znamenje takve promjene – Isus iz Nazareta, Ivan iz Patmosa u Tajnoj Objavi, jedan određeni dio čak u službenoj Bibliji i u proroštvu za ovo vrijeme, Kristovoj objavi "Ovo je Moja riječ" - riječ je o snažnim potresima zemlje kroz udare meteora, promjena morskih kotlina i visokih planina. Prepoznatljivo je o tome govorio već Isus iz Nazareta da «će zvijezde padati s neba». U Kristovoj objavi "Ovo je Moja riječ" to zatim znači:

Božji proroci Starog zavjeta i svi Božji proroci i prosvijetljeni muškarci i žene proteklih dvije tisuće godina stalno su opominjali čovječanstvo da njegova sjetva sazrijeva za povrat. Čovječanstvu je iz mnogih faseta vječne istine jasno pokazana njegova sjetva i njegova odgovarajuća budućnost ako se ne okrene i ne ispuni Božje zapovijedi. U sve manjim razmacima govorilo se i govori o predstojećem kraju vremena. Masa ljudi ipak je živjela i živi i nadalje u grijehu i plesala je i pleše i dalje oko zlatnog teleta: oko svoga ja koje teži prema moje, meni i ugodnom životu. Opomene se ispunjavaju. Čovječanstvo se nalazi u takozvanom kraju vremena.

Shvatite: riječju «kraj vremena» ne misli se na kraj materije, kraj planeta Zemlje, već na kraj svega što je protiv Boga: materijalizam ide prema kraju... 1

Da materijalističko doba ide prema kraju, pokazuje se i u promjeni naše znanstvene slike svijeta. Prirodne znanosti koje su tjerale mak na konac s modernim materijalizmom, u međuvremenu su ga nadvladale kroz spoznaje velikih fizičara prošlog stoljeća – Einsteina, Max Plancka i Wernera Heisenberga. Nova fizika uči nas da se naš svijet u stvarnosti ne sastoji od materije. Ono što osjećamo kao više ili manje čvrstu tvar, nije nakupina beskrajno mnogo najmanjih čvrstih djelića, nego povezana mreža impulsa i titraja jednog nevidljivog energetskog polja. Einstein je rekao: «Atomi koji nam se prikazuju kao materija su koncentracija energije.» A Max Planck je objašnjavao: «Sva materija nastala je i postoji samo kroz jednu silu koja drži atom na okupu kao najsitniji sunčani sistem. Kako međutim u svemiru ne postoji sila sama po sebi, moramo iza te energetske forme prihvatiti svjestan i inteligentan Duh. On je pratemelj materije! Hans Peter Duerr, minhenski fizičar i dugogodišnji suradnik i sljedbenik Wernera Heisenberga, opisuje to ovako: «Na rubu stvarnosti u tom razmatranju nije materija, već samo jedno polje, koje međutim nije materijalno, nego predstavlja jednu vrstu potencijala - potencijala koji ima sposobnost da se materijalizira. Ovo polje je jedno jedinstveno polje iz kojeg se sastoji cijeli univerzum. .... U osnovi, sve je Duh.»

Posljedice ovih rezultata istraživanja su neprepoznatljive. Ti rezultati nadvladavaju ne samo materijalističku sliku svijeta 19.stoljeća, već dovode u pitanje i crkvenu sliku svijeta koja je potisnula Boga u nedostižnu udaljenost i odjeljuje Stvoritelja od Njegovog univerzuma, ograničuje dušu i duh čovjeka, dok su biljke i životinje manje vrijedna materija. Nasuprot teolozima, fizičar Hans Peter Duerr smatra da se moderna fizika «sasvim udaljila od takvog izvanjskog Boga, jer je u novoj prirodnoj znanosti, kvantnoj fizici, prevladala misao da je sve sa svime povezano. A ondje gdje ništa nije odvojeno, dolazi se do jedne drugačije slike Boga. Ne mogu si predstaviti Boga kao nešto izvanjsko. Za mene vrijedi samo Božja slika kojom sam i ja sam obuhvaćen.»

Ako je sve protkano Sve-Duhom, Bogom, svaki atom, svaka molekula, svaka biljka i svaka životinja i dakako svaki čovjek, onda se opet postavlja pitanje da li podcjenjivanje životinja u uobičajenoj Bibliji doista može biti Božja riječ. Za onoga tko vjeruje u velikog Boga Stvoritelja nezamislivo je da bi se on prema Svojim stvorenjima ophodio tako bez poštovanja, kako je to crkva poučavala 2000 godina.

Poneki, koji vjeruju u Boga koji ljubi, postavljaju možda također i pitanje zašto Bog na sve to šuti i ne miješa se. Ovo posljednje On ne čini zato što On ne uzima slobodu čovjeku kojeg je stvorio kao slobodno biće. No, On ne šuti. U svim vremenskim epohama, prije svega u velikim vremenskim prekretnicama, obraćao se preko proroka Svojoj ljudskoj djeci – preko velikih proroka Starog Zavjeta i prije svega preko Isusa iz Nazareta. I poslije Njega bilo je uvijek mistika i naročito prosvijetljenih ljudi koji su bili propusni za duhovni svijet i koji su primali Božji glas u svojoj nutrini i nešto od toga, već prema opsegu svog poziva, mogli prenositi dalje. Zato je i razumljivo da je Bog u ovo izvanredno vrijeme u kojem danas živimo, opet poslao ljudima jednog proroka. Ovog puta poslao je jednu ženu kojoj je postala moguća neposredna komunikacija s Božjim Duhom i kroz koju je nastalo veliko djelo objave koje vodi ljude u novu svijest jedinstva iz koje će proizaći novi odnos između čovjeka i životinje.

U jednoj od poruka Božjeg Duha preko Gabriele kaže se: Znajte, svatko od vas je komprimirani svemir, a svemir je bitak – on je vječna domovina, more svjetla, Bog. Stoga se kao ljudi ponašajte tako da odašiljete u Nebo i od Neba primate. Živiš li u struji svemira, tada si esencija svemira, tada živiš u obilju i ti si obilje. Izjava: Vi ste komprimirani svemir i u vama je esencija svemira – poklapa se u neku ruku s izjavama koje smo čuli od predstavnika kvantne fizike.

U već spomenutoj velikoj Kristovoj objavi "Ovo je Moja riječ" puno se detaljnije izvješćuje o životu i naučavanju Isusa iz Nazareta, nego što je to slučaj u službenom crkvenom tekstu Biblije. Pri tome se pokazuje da je Nazarećanin poučavao posve različito ophođenje sa životinjama, nego što je to uobičajeno u okvirima takozvane kršćanske tradicije. Između ostalog čitamo u "Ovo je Moja riječ": "Budite dakle pažljivi, dobri, suosjećajni i prijateljski ne samo sa sebi sličnima već sa svim stvorenjima koja su pod vašom zaštitom, jer vi ste za njih kao bogovi kojima oni podižu oči u nevolji."

A danas objavljujući se Kristov-Božji-Duh dopunjuje: Ne koljite nikada životinju za svoju osobnu upotrebu. Vidite, priroda, život stvaranja, brine se za vas. Plodovi polja, vrtova i šuma trebali bi vam biti dostatni.

Prepušteno je svakome od nas da ovu poruku prihvati i što će s njom učiniti. Njena osnovna misao mogla bi možda iz temelja promijeniti naše ponašanje prema životinjama, naime: Jedan je te isti dah koji prožima čovjeka i životinju – Božji Od. Ta svijest bi mogla promijeniti naše životne navike i okončati muke naših sustvorenja.

U ovoj knjizi mogu se pročitati mnogi primjeri ljubavi prema životinjama Krista Božjeg, također i slijedeći: Isus pođe u Jeruzalem i susretne devu s teškim tovarom drva. Deva nije mogla vući svoj teret, a gonič ju je okrutno udarao i zlostavljao, no nije mogao životinju pomaknuti s mjesta. Kad Isus to vidje reče mu: «Zašto tučeš svog brata?» A čovjek odvrati: «Nisam znao da mi je to brat. Nije li tegleća životinja stvorena da mi služi?» Isus reče: «Nije li isti Bog iz iste tvari stvorio ovu životinju i tvoju djecu koja ti služe i niste li oboje primili isti dah od Boga?»