Glas za životinje
	Kazalo brošure o Zakladi Gabriele Za uvod Božanski dah struji i kroz prirodu i životinje Tradicija ne opravdava okrutnost Materijalizam ide prema kraju Životinje trebaju životni prostor Nastanak modernog "kultiviranog krajolika" Miroljubiva zemljoradnja Jedinstvo života Ljudi i životinje opet postaju prijatelji Zakoni vječnog Stvoritelja protive se hotimičnom lovu i progonu životinja Kraljevstvo mira postaje vidljivo Kako možete pomoći?
	Životinjske priče sa Milosrdne zemlje
	Najnovije vijesti sa Zemlje mira
	Radost za životinje
	Daljnja literatura i linkovi
	Download brošura i letaka
	Sakupljanje potpisa za zaštitu životinja i protiv lova
	Kontakt, narudžbe
	Kako možete pomoći?
	Akcija »Već i 1,- kuna pomaže!«
	Mi želimo imati kuma
	Pismo lovcima
	Impressum

Da bismo ponovo postigli jedinstvo između čovjeka i prirode, potrebna je promjena našeg načina poljoprivredne proizvodnje. Seljačka poljoprivreda odjednom je u zadnjih 50 godina postala nasilna agrarna industrija. Nije nasilna samo prema milijardama goveda, svinja i kokoši, koje tovi u barbarskim uvjetima u štalama za masovan uzgoj životinja, muči u beskrajnim transportima za životinje i kolje uz zaglušujuće krike straha svojih žrtvi; nasilna je i prema prirodi i krajoliku, koju samo u Njemačkoj maltretira s 3 milijuna tona umjetnog gnojiva i 31.000 tona sredstava za zaštitu biljaka. Žrtvom kemijske palice postaje sve što stoji, u skladu s tim, na putu konceptu industrijskog izrabljivanja prirode: najmanja životna bića u bogatstvu tla, isto kao i blistavo poljsko cvijeće i slikovito divlje bilje koji su prije oživljavali krajolik, životinjama davali zaštitu te niskim plodovima kao i zemlji pružali sjenu.

Rijetki su osjetili, da ovaj prirodi štetan industrijski način trajno ne može biti dobar. Poljsko tlo je oslabjelo; monokulture su uništile krajolik; oblaci amonijaka iz tekućeg gnojiva, koji su se izlili preko polja, pretvorili su se u kiselu kišu. Kao protupokret nastala je «ekološka zemljoradnja», koja drži životinje «primjereno njihovoj vrsti» i cilj joj je obrađivati poljske plodove «ekološki». Do sada se to događa na manje od 3 % poljoprivrednih korisnih područja u Njemačkoj.

Životinjama pri tome za vrijeme života ide nešto bolje: Imaju više ispaše i zabranjeno ih je hraniti lešinama pripadnika svoje vrste. I polja su mogla malo odahnuti. Nisu se koristili kemijski otrovi. No gnoj i gnojnica su i ovdje opterećivali tlo. I ne samo to. Do sredine prosinca prošle godine i u «ekološkoj poljoprivredi» se gnojilo krvavim i koštanim brašnom. Kompromisi se sada osvećuju: Gnoj i gnojnica na poljima te krvavo brašno u gnojivu su, u «BSE-vremenskom dobu», čimbenici nesigurnosti kod kojih ni lijepe etikete «Eko» i «Bio» ne odgovaraju istini.

Kad su zemljoradnici koji surađuju s “Gabriele” zakladom prije dosta godina počeli sa zemljoradnjom bez držanja životinja iz koristi te bez gnoja i gnojnice, to su u prvom redu činili iz ljubavi prema životinjama koje nisu htjeli klati. Samo neki su slutili da će to biti dobro i za ljude, da će ta miroljubiva sadnja žitarica, povrća i voća postati jezgra proizvodnje zdravih živežnih namirnica. Danas toliko značajne riječi «bez BSE» i «bez dioxina» tada još nitko nije razumio. Niti pojmovi «eko» i «bio» još nisu imali svoje današnje značenje.

Ciljevi tih zemljoradnika su bili zasigurno od samog početka visoko postavljeni. Radi se o proizvodnji zdravih živežnih namirnica visoke vrijednosti u skladu sa životom prirode. Za to nitko ne treba umrijeti – ni životinje u štali ili na livadi, kao ni najmanja živa bića u tlu. Kemijska gnojiva, pesticidi, gnoj i gnojnica zbog toga se ne koriste. Gnoji se čistim prirodnim tvarima i mineralima. Tlo se rahli na najlaganiji mogući način – pretežno oranjem, djelomično i plitkim pluženjem. Danas se u okolici “Gabriele” zaklade i u suglasnosti s njom na južnom rubu Spessart-a na taj način obrađuje oko 1000 ha obradive površine za žitarice, povrće, voće i bilje.

Za miroljubivu zemljoradnju tlo je veliki živi organizam. Kao što čovjek nakon učinjenog posla treba pauzu, i zemlja se nakon aktivnog doba žetve mora odmoriti. Zbog toga je poljoprivreda proteklih stoljeća primjenjivala takozvanu tropoljnu poljoprivredu kao podlogu za svoj uzgoj. Žitarice i gomoljasto povrće (krumpir, repa itd.) čine prva dva polja, a treće pustopoljina. Uzgoj je uslijedio ravnomjernim izmjenjivanjem polja, da bi se izbjeglo prekomjerno iskorištavanje.

 

Slično se događa i u današnjoj miroljubivoj poljoprivredi. Polja se koriste samo dvije godine uzastopce, a treće godine ostaju pustoš i skupljaju nove snage. U razdoblju pustoši rastu trave i bilje kao npr. djetelina i kamilica, što pridonosi prirodnoj obnovi tla, a aktivne su i milijarde najmanjih životnih bića. Ona 'probavljaju' drvene tvari, lišće i slamu u humus obogaćen hranjivim tvarima i osiguravaju zdravo i plodno tlo. Pustoš je i za životinje važan životni prostor na kojem godinu dana mogu neometano živjeti, a da ih žetveni i orački radovi ne smetaju i tjeraju.

---